nedjelja, 20.09.2009.
Jednim osmjehom,ti puniš me i daješ snagu mi da ustanem ujutro,kada je vani mračan dan....
Ne znam zbog čega,ali osjećam se tako samo danas.....
Želim pričati,želimb izaći van,želim se smijati s nekim,ali svi su zauzeti svojim nekim obvezama...i tako ja usamljena,buljim u ekran,pa se dosjetih da malo pišem,nisam dugo.....
Vrijeme tako brzo prolazi,sutra 5 mjeseci,a imam osjećaj da sam se baš jučer prvi put poljubila s njim.......
Zapravo,imam osjećaj kao da je prošlo,hm...10 mjeseci,a ne upola manje....
U dobrom društvu vrijeme zaista brzo leti.....
Po prvi puta mi sve ide od ruke i jedino što želim je da ovo potraje..jer.....ne sjećam se kad sam zadnji puta bila toliko sretna......
Volim te,i oprosti što nekad znam biti nepodnošljiva....
Sretnih ti 5 prekrasnih mjeseci
- 16:05 -
srijeda, 01.07.2009.
S vremena na vrijeme,čini mi se.....
Činjenica je da sam preosjetljiva....
Činjenica je da nekad preuveličavam stvari....
I činjenica je da me lako povrijediti....
Ali isto tako je činjenica da mi je pun ku....fer svega i da ne mogu više ovako....
Ljudi me uzimaju zdravo za gotovo,ne mareći za moje osjećaje,ne mareći da su svojim postupcima možda nekoga povrijedili....
Ja se prilagođavam,al u sebi gorim od želje da se oduprem,da se napokon suprotstavim i pokažem zube.....na kraju....sve ostane na toj želji....i ja dalje plešem kako drugi sviraju,baš kao lutka u lutkarskoj predstavi.....znam da se to neće promijeniti,budući da sam ja "dobrica" kako bi On rekao.....želim samo da me ljudi počnu shvaćat ozbiljno,a ne samo kao nešto što danas je,a sutra nije u njihovim životima.....a možda i ja tražim previše.....jer ljudi se ne mijenjaju....oni samo odu,bez pozdrava,zagrljaja,bez poljupca..... ....jednostavno izblijede....
- 10:21 -
srijeda, 17.06.2009.
It's the way that he makes you feel,it's the way that he kisses you,it's the way that he makes you fall in love...
Bilo je to davno,ali sjećam se kako sam sjedila sa svojom nekadašnjom najboljom prijateljicom i razgovarala,satima,o monogočemu....
Jedan od tih razgovora bio je o nama kao osobama,kako se nikad nećemo promijeniti i kako nema osobe na ovom svijetu kojoj ću se prilagoditi...
Jučer mi je jedna osoba rekla da sam se strašno promijenila,i izvana i iznutra i da misli kako je to zbog Njega....
Ahm...moožda...On zapravo i je pokretač svega,ali nije razlog....
Možda to jednostavno odavno čuči u meni,ali nitko nije znao kako doprijeti do toga...možda je baš On taj koji je to uspio...a možda sam ja sama htjela promjenu a poklopila se u isto vrijeme.....ne znam,mislim da to nije zapravo ni bitno...bitno je da sam sretna,a On je najveći razlog tomu....
- 09:31 -
ponedjeljak, 15.06.2009.
This time I wonder what it feels like.....
Osjećam se tako čudno,tako ispunjeno ,sretno,zaluđeno i zaljubljeno,ali u tolikoj mjeri da to nekad i boli....
Baš sam jučer razmišljala o prošloj godini,prošlom ljetu i svim ludostima i glupostima u koje sam se upuštala...više nisam ta osoba,sada sam godinu starija,godinu zrelija,moglo bi se reći ,godinu iskusnija.....
Shvatih da sam se na neki način primirila,postala sam nekako staloženija,više razmišljam o nečemu prije nego to provedem u djelo.....
U ovih godinu dana sam se toliko posvetila ljudima u svom životu,al' vidim da to i nema nekog smisla,a ni svrhe....jer neki ljudi te jednostavno nikad neće cijeniti,ma koliko dobar bio,ma koliko se trudio,iako u dubini znaš da to radiš kako bi oni bili sretniji....zato sam odlučila da što god da radim,radit ću to za sebe jer mislim da ne bih podnijela još jedno razočaranje u ljude.....iako tko zna,bilo bi to još samo jedno u nizu.....
Ne mogu opisati što osjećam prema jednoj osobi....svako jutro se probudim i pitam se da li je to moguće....jer ovo je nešto potpuno novo,nešto totalno drugačije....i strašno se bojim zapravo....baš zbog toga što je to toliko drugačije,pa ne znam u što se upuštam,a svjesna sam koliko me to može slomiti....i znam da je to glupo,ali zapravo kad god me ta osoba zagrli ili poljubi,ja razmišljam o tome koliko mi je lijepo i strah me da to netko/nešto ne uništi jer sve što je lijepo kratko traje....ja ne želim da ovo kratko traje....ne želim da prestane....
Znam...glupa sam što uopće razmišljam o takvim stvarima....al ja sam takva osoba.....ne mogu si pomoći...
- 15:22 -
srijeda, 20.05.2009.
Somewhere over the rainbow.....
Kako je čudno opet biti ovdje....kao da sam se odjednom vratila u osnovnu kad sam pisala kao luda...pisala i brisala takoreći.....
Znam da ovo i nije najbolji način za rješavat svoje frustracije i probleme,ali već godinama mi se čini kako je ovo očito jedina stvar koju mogu raditi bez da zajebem.....
Ja nisam kao ostali i ako se nekome nešto čini ok,meni ne mora biti ok....
Nešto što je nekome normalna stvar,mene može povrijediti....
Nisam osoba koja će doći i reći 'ok,meni smeta to,to i to',pogotovo ne kada vidim da za to nema smisla i da tako i tako ne mogu promijeniti ništa.....
Radije ću to zadržati u sebi.....
I znam,eksplodirat ću jednom,i izbacit sve te stvari iz sebe i to neće biti dobro.....al' očito da ne postoji drugi način.....
Ne želim mijenjati ljude oko sebe,kao što ne želim da mene mijenjaju,te smatram da osobu treba voljeti onakvu kakva ona jest,sa svima manama i vrlinama....samo nisam sigurna da li se u tu kategoriju ubraja i prošlost te osobe.....
Teško mi je kad sam ovdje za nekoga,a taj netko se konstantno osvrće iza i gleda na vrata koja bi, (po mom mišljenju),trebao zatvoriti....
I ne mogu razgovarati o tome,jer mi se oči napune suzama i osjećam se kao zadnja budala,hvala Bogu na autobusima koji dođu u pravi trenutak....
I ja trenutno mogu to pustiti,mogu to ostaviti iza sebe,ali tko mi može garantirati da za tjedan,dva,tri,opet neću naići na nešto ovakvo? na neku sliku il tako nešto?
A opet,ne vidim smisao u tome da sad napraviš nešto (npr obrišeš nešto) zato što to meni smeta....jer onda to ne bi napravio zato što ti to sam tako želiš i to bi me još više povrijedilo....
Znam,tražim puno,neki bi rekli i previše,pažnje,ljubavi i ostalog.....
Ovakvu situaciju sam već jednom prošla i mislim da sam se dovoljno opametila i dovoljno sazrela da shvatim da kroz to ne mogu,a i ne želim opet prolazit....jer najgore je kad se zaljubiš,kad si lud za nekim,a ta osoba.....ne znam....
Obećaješ da me nećeš povrijediti,a ni ne znaš koliko ovakve stvari ostave traga na meni.... Znala sam za to i prije,al' sam samu sebe uvjeravala da me to neće povrijediti....al' pogriješila sam očito....(rijetki su trenuci kad ja priznam pogrešku).....
I da,pravit ću se sad luda i da mi to ne smeta ui da je sve super i divno i krasno.....jer tako i tako ne postoji način da išta od ovog promijenim.....
- 07:52 -
utorak, 23.12.2008.
Btw,sretan Božić svima....
- 09:07 -
Sic est in fatis..........
Radih gluposti ovo ljeto,glupe gluposti,ali rekoh si,kad počne škola i ti ćeš postat ozbiljna.......
I bijaše tako,počela je škola,ja se uozbiljila,našla super dečka,imala super ocjene....nisam očekivala neke stvari,nisam očekivala smrt jedne osobe,nisam očekivala da će druga osoba biti toliko blizu smrti...
Mrzim ovo,ubija me to.....
Svake godine,jedna osoba manje u mom životu.....
Mora li to zbilja biti tako???
Kao i obično,odgovora nema....
Sic est in fatis....
- 08:59 -
ponedjeljak, 03.11.2008.
Slika govori tisuću riječi.....
- 09:44 -
utorak, 07.10.2008.
Ako ti je život san što toliko nadvisuje sva tvoja očekivanja,nije razumno tugovati kad mu dođe kraj....
Da li ste ikada,dok ste bili samo djeca,slagali slagalice?
Ako jeste,sigurno ćete se sjetiti onog veselja koje ste proživljavali kada ste shvatili da je ostao još samo jedan dio koji vam je potreban da upotpunite cjelinu?
Tako se sada ja osjećam....
Ponekad,kad se ujutro probudim,razmišljam o tome kako se danas mora nešto loše dogoditi jer su stvari u mom životu sada jednostavno .....koja bi tu bila prava riječ....hm.....savršene.
I ništa se loše ne događa,stvari jednostavno idu na bolje...
I zapravo,kad sagledam stvari,ne želim da stvari prestanu ići na bolje i ne želim da stanu...
Još samo jedan djelić slagalice......
- 12:53 -
subota, 06.09.2008.
Don't stay....
Sometimes I
need to remember just to breathe
Sometimes I
need you to stay away from me
Sometimes I'm
in disbelief I didn't know
Somehow I
need you to go
Sometimes I
feel like I trusted you too well
Sometimes I
just feel like screaming at myself
Sometimes I'm
in disbelief I didn't know
Somehow I
need to be alone
Don't stay
forget our memories
forget our possibilities
what you were changing me into
(just give me myself back and)
Don't stay
forget our memories
forget our possibilities
take all your faithlessness with you
(just give me myself back and)
Don't stay
I don't need you anymore
I don't want to be ignored
I don't need one more day
of you wasting me away
with no apologies
- 15:57 -
moj život,moji problemi,moje filozofije
